Neću jer sam ljut. Neću ih reklamirat. Jer, i antireklama je reklama. Nazovimo ga jednim zagrebačkim teniskim klubom. Taj teniski klub ima striktnija pravila čak i od jednog Roland Garrosa! Nečuveno. Kad bi svi na mikrorazini bili takvi, držali do pravila, mi bismo odavno bili jaki. Jako jaki, skoro ko Guillermo Canas u defanzivi. Hrvatska bi prosperirala brže od ikoje postojeće metafore koja bi se mogla ubaciti u kontekst prosperiteta! Dosta cinizma, ma jebo cinizam, pa kad bi svi bili takvi, čovjek bi poludio. 

Rezervirali nas četvorica 2 terena, betonska. No, proljetni pljusak poremetio nam je planove. Baš nad tim dijelom grada palo je najviše kiše, i teren je bio neupotrebljiv. No, zemljani tereni bili su prazni, a njima kiša ne smeta u tolikoj mjeri, tako da bi bilo itekako igrivo. Pojavljuje se pripiti lik, iznajmljivač terena, i rezolutno nam brani igrati na zemlji, jer, naše tenisice ne zadovoljavaju profinjene uvjete. U redu, njegov klub, njegova diskrecijska ocjena. Možda je i bio u pravu ze neke. Ali potom slijedi iskonski maloumnizam! Vadim iz torbe Adidas Feather tenisice, na kojima čak i piše Roland Garros, i koje su, očito, namijenjene igri na zemlji. 

Ali ne, ne, njemu to nije dovoljno, lik potcjenjivački brani igru čak i u tim tenisicama, čak i nakon moje ekspertize. Nije ovo prvi put, i pred koju godinu dogodio mi se isti scenarij, s istim tenisicama (prijašnja verzija). No, u redu, mislio sam tada, OK, to su fejkerske tenisice; pa sigurno nitko od pravih igrača ne igra u njima. Ali kada sam vidio ovu sliku, sve je postalo kristalno jasno.





Naši ljudi ne žele zarađivati novac. Važno je biti bahat, zatucan i primitivan. Sjedit u lokalnom bircu, i ispijat crno vino. Nabijem te na kurac!

E, pa ako mi živimo u takvoj državi, onda ću se ugledat na stvarno prosperitetne države.

Uparit ću ih, okladit ću se na Slovensko - Japanski par!

Srebotnik/Sugiyama - Molik/Santangelo; tip 2:0 @2.5

Ulog - centimatar kvadratni na karti mjerila 1: 10 000