Ujutro je buđenje bilo sve samo ne ugodno. San je bio, hm... ukusan. Dok nisam, kao i nebrojeno puta prije, pretjerao. Ne, nisu to bili snovi na kakve ste odma' pomislili, ne, ma ne, ostavimo to za neku drugu priliku.

Bio sam na  putovanju, ne znam ni gdje ni kada. Bilo je puno ljudi. Neki hotel možda. Potom ulica, buka. Prometna ulica. Podsjetila me na vrijeme provedeno u Njemačkoj ko klinac, kod dide i bake. Tada sam i bio "naj-ajmo-reć-punašniji". Salame, sirevi, peciva, čokolade; med i mlijeko. Stan je bio u samom centru, a ispod nas pekara. Ne ove naše šiptarske koje smrde cijeli dan, gore od McDonaldsa. Bila je to gospodska pekara. Lagani miris svakog je jutra poticao najfinije snove. 

Lec mejk d long stori šort!

Danas sam se u snovima prejeo Kinder jaja. To je oduvijek bila top delicija na mom meniju. Toliko sam ih se bio prejeo da me ujutro bolio želudac (Art, give me some credit for use of plusvamperfekt). Uzeo bih aparat i kao dokaz izmjerio šećer, ali to bi za mene značilo padanje u nesvijest, ne zbog krvi kako ste pomislili, već zbog vate poslije!

Odmah nakon buđenja uputio sam se kupiti Kinder jaje. Znao sam da san i žgaravica nisu uzalud. Čokoladu sam ostavio za kasnije. Kako se približavao trenutak otvaranja igračke, uzbuđenje je raslo. Stavio sam tlakomjer. Dobro da sam preskočio kavu ujutro, inače bi mi srce iskočilo.

Unutra je bio slovenski rukometaš s keksom Domaćica u ustima. Nijemci igraju doma danas protiv Slovenije, a zadnju su tekmu odigrali poput žena. Slovenski rukometaš jede "domaćice"! Još jednom sve se posložilo!


Njemačka - Slovenija, tip 2, 2.9

Ulog - ulazak Hrvatske u EU